• Glavna stranica
• Novosti
• Blog
• Enciklopedija
• Publikacije
• Multimedija
• Linkovi

Projekt

• O projektu
• Upravljanje
• Istraživanje
• Partneri
• Kontakti

Naši risovi

• Dinko
• Snežka
• Tisa
• Luna
• Dina
• Ivek
• Koko

Terenski blog

Sadržaj 1 13.02.2008. 2 07.02.2008. 3 06.02.2008. 4 04.02.2008. 5 14.01.2008. 6 12.01.2008. 7 09.01.2008. 8 07.01.2008. 9 03.01.2008. 10 22.12.2007. 11 09.12.2007. 12 08.12.2007. 13 06.12.2007. 14 05.12.2007. 15 04.12.2007. 16 03.12.2007. 17 02.12.2007. 18 01.12.2007. 19 26.11.2007. 20 25.11.2007. 21 24.11.2007. 22 23.11.2007. 23 22.11.2007. 24 21.11.2007. 25 20.11.2007. 26 19.11.2007. 27 18.11.2007. 28 17.11.2007. 29 16.11.2007. 30 12.11.2007 31 11.11.2007 32 10.11.2007 33 9.11.2007 34 8.11.2007 35 7.11.2007 36 5.11.2007 37 4.11.2007 38 3.11.2007 39 16.10.2007 40 10.10.2007 41 1.10.2007 42 18.4.2007 Pokušaj ponovnog hvatanja Iveka

13.02.2008.

Glavni nadzornik Nacionalnog parka Risnjak, Dragan Turk nam je javio da je nađen plijen risa na poučnoj stazi Leska. Odmah je i precizno opisao lokaciju kako bismo lako našli plijen. Brzo uskačem u Defender koji je uvijek spreman za ovakve brze intervencije i hitam prema Risnjaku, usput pokupivši prijatelja. Po dolasku na mjesto događaja brzo postavljam zamke jer već lagano pada mrak, slažem sustav za dojavljivanje i udaljavam se. U međuvremenu dolaze i Magda i Tomislav i svi lijepo večeramo u restoranu u Upravi parka. Nakon večere nam dolazi signal da su zamke aktivirane i krećemo! Došavši na plijen ustanovljujem da jedna zamka nedostaje, a u blizini nalazim malo risje dlake. Nema sumnje, ris je u zamci. Nakon 10 minuta traganja pronalazimo odraslog mužjaka. Uspavljivanje je, uz dvije ozbiljne risje prijetnje prošlo glatko. Iz prve ruke sam saznao kako to izgleda kad je netko „ljut ko ris“ i dobro. 26 kg ljute risetine je brzo čvrsto zaspalo, odnijeli smo ga do auta i započeli obradu. Nakon sat i 20 minuta, posao je bio gotov, a ris, koji kao da je znao da smo gotovi s njim, skočio na noge i odkasao u mrak. Ideja za ime je došla relativno brzo. Relativno ako računamo vrijeme od postanka Zemlje :o)

Dobio je ime Dinko. Dobio je i GPS-UHF-VHF ogrlicu koja sama locira životinju pomoću satelita, ali za razliku od ogrlice na Tisi, ova ne šalje SMS poruke, već je potrebno povremeno skidati podatke pomoću posebnog prijemnika.

07.02.2008.

Nakon slabo prospavane noci u rano jutro dolazim na isto hranilište i pronalazim plijen. Radi se o mladoj srni kojoj su risovi pojeli samo butove. Bez odgađanja postavljam zamke i sustav za dojavljivanje te napuštam mjesto. U međuvremenu mi na teren u pomoć dolazi kolegica Magda Sindičić. Po naputku lovnika Šporera ostajemo na otvorenoj čeki udaljenoj 40-ak metara od plijena kako bismo otjerali neželjene posjetitelje plijena poput medvjeda koji bi nam ozbiljno mogli ugroziti hvatanje risa. Oko 18 h u šumi smo začuli pucanje grana i glasno puhanje. Zvuk je postajao sve glasniji sve dok se na rubu šume nije pojavila tamna sjena. Mislivši da se radi o medvjedu upalio sam svjetiljku i osvjetlio ogromnog vepra koji je na to reagirao brzim bijegom u šumu. Nakon dodatnih pola sata čekanja već je ozbiljno zahladilo i napustili smo čeku. Odlučili smo triangulirati Lunu kako bismo što točnije znali trenutak kad se risovi približe plijenu. Pred sam kraj triangulacije dobio sam signal da su zamke za risa aktivirane. Osluškujem i oprezno se približavam zamkama. U slučaju hvatanja medvjeda situacija može postati vrlo opasna, čak i po život. U širokom luku obilazim mjesto hvatanja pokušavajući odrediti o kojoj se životinji radi. Konačno ustanovljavam da se radi o risu bez ogrlice. JACKPOT! Bilo je jasno da se radi o odraslom risu, odnosno Luninoj majci. Magda luduje od sreće! Brza procjena mase na 20 kg i određivanje količine narkotika. Pogodak puhaljkom točno u but. Nakon 10 minuta risovica tvrdo spava, a obrada počinje. U međuvremenu nam se pridružuju i lovnik Šporer, Paul Jedriško, Romeo Mance, a čak iz Zagreba dolazi Tomislav Gomerčić. Procjena mase je bila blizu – vaga je pokazala 19 kg. Završavamo mjerenje i opremamo risovicu GPS-GSM-VHF ogrlicom koja nam svaki drugi dan šalje poruke s lokacijama risovice što omogućuje nalaženje njezina plijena i uzimanje uzoraka. Ubrzo dobivam i inspiraciju za ime – Tisa. Tisa se budi i odlazi u noć, a mi sređujemo dojmove i razmjenjujemo fotografije...

06.02.2008.

Nakon 3 tjedna kontinuiranog telemetrijskog lociranja Lune i praćenja tragova u snijegu konačno nalazim svježe ulovljenu srnu u blizini hranilišta za srne. Ranije tog dana sam ugledao Lunu i njezinu sestru ili brata na cesti za vrijeme triangulacije. 5 sati kasnije i 5 kilometara sjevernije sam ih opet ugledao, ali ovaj put na plijenu oko 23:30 i cim sam shvatio o cemu se radi, sjeo sam u auto i udaljio se od mjesta kako ih ne bi otjerao s plijena.

04.02.2008.

Vraćajući se iz Ravne gore na hranilištu za srne sam zatekao "malo jaču srnu". Radilo se o 3 godine staroj i 80-100 kg teškoj medvjedici. Susret je trajao oko 20 minuta, a dogodilo se 200-tinjak fotografija. Zbog opuštene atmosfere medvjedica mi je prišla na 8-10 metara svjesna moje prisutnosti, ali posvećena hranjenju kukuruzom. Ovakvi susreti su rijetkost i trebali bi ostati takvi jer ljudi često u takvim situacijama medvjedima ponude hranu koja medvjede kasnije košta života kada počnu "žicati" prolaznike.

14.01.2008.

Nakon dopodnevnog čekanja srna na mreži je došao lovnik Damir Prokopović da bih mu pokazao kako triangulirati životinje. Damir se vrlo brzo snašao zahvaljujući odličnom poznavanju svoga lovišta i dobroj orijentaciji u prostoru. Nakon uspješnog lociranja svih parnoprstaša bilo mi je jasno da antenu i prijemnik ostavljam u dobrim rukama.

12.01.2008.

Popodnevno čekanje srna je urodilo plodom. U mrežu je uhvaćena srna Magda mase 26 kg i dobi oko 6 godina. Izmjerena je i opremljena je ogrlicom kao svi parnoprstaši dosad i puštena.

09.01.2008.

Triangulirajući srnjaka Šilju čuli smo mortality signal. Taj zvuk se javlja kad se ogrlica ne pomakne 12 sati, što je, dok je ogrlica na živoj životinji gotovo nemoguće. Brza triangulacija dovodi nas do precizne lokacije. Pretražujući kulturu smreka tražim bilo kakav trag predatora. Ništa. Nastavljam traganje i pronalazim Šilju kako nepomično leži na lijevom boku bez kapi krvi. Dok sam ga tražio, stalno mi se u glavi vrtilo vuk - ris, vuk - ris... a na kraju ništa od navedenog. Odlučio sam cijelu lešinu odvesti na fakultet da se temeljito odredi uzrok smrti. Obdukcija je pokazala da je uginuo od prsnuća mokraćnog mjehura i posljedičnog trovanja vlastitom mokraćom. U trbušnoj šupljini je pronađeno 6 litara tekućine mirisa po amonijaku. Neobičan kraj za 2 godine starog srnjaka. I to se događa. Očito.

07.01.2008.

U mrežu postavljenu na hranilište za srne i jelene uhvaćen je Maki, srnjak čija je dob procjenjena na 6 godina. Te sam noći prenoćio na čeki. Bilo je to vrlo rano ujutro, prije svitanja, kad sam uočio bijelu srneću pozadinu u blizini mreže. Uskoro sam uočio još jednu. Kako je samo na mreži bilo kukuruza, bilo je jasno da je bar jedna srna na mreži. Brzo sam aktivirao zamku, mreža je poletjela u zrak, a s njom i Maki. Brzo sam dotrčao do njega, aplicirao sedativ i pridržao ga dok sedativ nije počeo djelovati. Maki je izmjeren, uzeti su mu uzorci krvi, stavljena ogrlica i za 90 minuta već je bio na nogama.

03.01.2008.

Locirajući Gabi, srnu koju je uhvatio i označio lovnik Prokopović, došlo je i do nenadanog susreta. Gabi i još 3 srne su mirno gledale s udaljenosti od 40-ak metara, tako da je palo i nekoliko fotografija.

22.12.2007.

Zbog otkazivanja baterije alarma na kaveznoj zamci za risa morao sam deaktivirati zamku. Lakše reći nego učiniti. Uspio sam autom doći do Medinih draga u lovištu Bjelolasica. Od tog mjesta do zamke ima preko 5 km ceste prekrivene snijegom dubine 50 - 70 cm. Opremu na leđa (bila je potrebna potpuna oprema za anesteziju, mjerenje životinja, ogrlice... nešto se moglo uhvatiti u tih nekoliko sati koliko alarm nije radio). Do zamke mi je trebalo oko sat i 45 minuta. Putem je "stradala" manja tabla domaćeg špeka i jogurt. Zamka deaktivirana. Sad samo povratak. Na svu sreću čuo sam se s lovnikom Šporerom koji je uspio drugim putem doći po mene i odbaciti me do auta.

09.12.2007.

Praćenje traga je započelo dobro. 10 cm snijega bilo je idealno. Nažalost, ris je odlučio spustiti se prema Gerovu, gdje mjestimice uopće nije bilo snijega. Tako da smo nakon 2 h praćenja morali odustati. Kao i uvijek, dobro sam pazio ne bi li našao koju risju dlaku na tragu koja bi se mogla iskoristiti za genetiku. Našao sam oko 10 dlaka s korijenom, tako da se praćenje traga ipak isplatilo!

08.12.2007.

Noću dok smo se vraćali iz Delnica pronašli smo trag odraslog risa na šumskoj cesti nedaleko Gerova. Odlučili smo pratiti tragove drugi dan.

06.12.2007.

Aktivirana kavezna zamka za risa kod Tršća. Radi se o stazi na vrhu litice za koju nam je lovnik Lipovac rekao da je ris često koristi. Bilo je puno tragova srna i jelena u okolici. Nakon toga lociranje Šilje. Šiljo se drži blizu mjesta hvatanja.

05.12.2007.

Provjera kolčića od Ravne Gore do Bjelolasice. Našao sam 5 risjih uzoraka, a bilo je i nekoliko grebanja kolčića bez ijedne ostavljene dlake. Zbog visokog snijega te kolčiće nisam obilazio mjesec i pol pa se nakupilo uzoraka.

04.12.2007.

Provjera kolčića od Lividrage do Suhog. Jedan 100% siguran risji uzorak i jedan za koji nisam 100% siguran. Locirao Šilju.

03.12.2007.

Prva Šiljina lokacija, oko 800 metara od mjesta hvatanja točno 24 sata kasnije. Iste večeri ustanovio sam probleme u vezi GSM dojavljivača na kaveznoj zamci kod Ravne Gore, pa sam i to otišao riješiti i naravno, locirati Lunu.

02.12.2007.

Uhvaćen prvi srnjak! Nakon 2 sata čekanja u magli, s mrakom je došao i mladi srnjak i to bez oklijevanja ravno na mrežu. Nakon aktiviranja mehanizma mreža je poletjela u zrak, a srnjak ostao upleten. Odmah sam dotrčao do njega, uspavao ga i ispetljao iz mreže. Pozvao sam i lovnika Damira Prokopovića da mi pomogne oko obrade. Nazvali smo ga Šiljo. 18 mjeseci star i 27 kg težak srnjak. Super! Ostao sam s njim dok se nisam uvjerio da je pri punoj svijesti. Uzorak krvi istu večer odvezao sam u Zagreb na pretrage.

01.12.2007.

Ponovno sam aktivirao kaveznu zamku za risa kod Ravne Gore. Na zidovima kuće jasno se može nanjušiti risja mokraća, a prisutni su i risji tragovi. Svježi tragovi triju riseva, odmah palim prijemnik i čujem prilicno glasan signal od Lune. Tu večer sam locirao Lunu oko 1 km od kavezne zamke.

26.11.2007.

Ništa ni noćas. Deaktiviram zamke, uzimam uzorke i odlazim za Zagreb.

25.11.2007.

Nakon jutarnje provjere zamki odvezao sam se do čeke gdje je zamka za srne i jelene i malo se posvetio vježbanju gađanja s čeke. Kad sam završio, navratile s tri srne koje znam još od prije. Noćna provjera zamki pa spavanje. Kiša je padala cijeli dan.

24.11.2007.

Preko noći se ispraznio akumulator. Ovaj put sam s trateški parkirao na nizbrdici, tako da je paljenje prošlo bez guranja. Gravitacija je zakon. Nakon provjere zamki otišao sam do Gerova po novi akumulator, a ostatak dana proveo čisteći peć centralnog grijanja u Lividragi i ložeći vatru kako bih imao tople vode za dugo iščekivano tuširanje. Noćna provjera zamki za risa – 0 bodova.

23.11.2007.

Još jedna noć provedena u Ladi čekajuci risa – opet ništa. Ujutro odlazim do plijena. Ništa dirnuto. Stvarno neobično da ni lisica nije došla. Vraćam se do Lade i odlazim pokušati uhvatiti srnu ili jelena na mrezi. Čekao sam od 13:30 do 16:15 i već kad sam pomislio da danas neće biti ništa, pojavili su se mlada srna i srnjak. Promatrao sam ih s udaljenosti od 20-ak metara 20 minuta kako jedu razasuto zrnje kukuruza. Nije im palo na pamet doći probati hrpu kukuruza na mreži. Nakon što su se najeli, otišli su lagano k ao što su i došli. Povratak do risjeg plijena nije prošao lako. Već je pao mrak. Neko me vrijeme muči akumulator na Ladi, ali moglo se izdržati... ali nakon ove večeri više nije išlo. Oblaci su bili nisko, vidljivost maksimalno 5 metara, mjestimice i puno manje. Prvo mi je zbog niskog napona akumulatora otkazala navigacija. To se jos dalo podnijeti jer ionako znam gotovo sve ceste tog područja napamet. Nakon toga mi je otpala lijeva strana limenog branika ispod motora. Nakon što sam je povezao sa žicom, 5 km vožnje otpala je desna. Kombinirke, žica i malo blata na rukama – sve ok. Kad sam došao do mjesta odakle sam inače probavao signal kako bih saznao je li što aktiviralo zamke i ugasio Ladu, utvrdio sam da je stanje bez promjene. Pokušavam ponovno upaliti Ladu... slabo „vergla“... pokušavam opet... još slabije... Jasno mi je, dosta je „verglanja“, treba zasukati rukave i upaliti na guranje dok još ima imalo struje. Kako nisam očekivao da će mi Lada zatajiti [još mi nije jasna struja misli tih trenutaka], parkirao sam uz cestu na dosta grbavom terenu. Lada ima preko 1 tone, tako da je nisam mogao pomaknuti s mjesta po tim rupama. Uzeo sam lopatu i počeo ravnati. Nakon 15 minuta, kad sam dobro poravnao teren, bacio sam se na guranje. Kombinacija guranja Lade i motanja volana ulijevo pokazala se polaganom, ali pouzdanom metodom. Nakon 20 minuta i 3 dl znoja Lada je bila na cesti. Sad ju je trebalo samo gurati oko 100 m po blagoj uzbrdici [1-2% nagib] da bi došao do nizbrdice. Kad je postigla dovoljnu brzinu, kontakt, 2 brzina, puštam kvačilo i – PALI! Uspjeh! Dajem joj vremena da malo napuni akumulator, palim svjetla i vozim do Lividrage, gdje sam proveo noć.

22.11.2007.

Cijela noć (ne)prospavana u komadićima od pola sata, nažalost bez nagrade. Kad je već svanulo otišao sam provjeriti je li sve u redu. Ništa nije dirano. Ni ris, ni lisica, a ni medvjed nisu prišli plijenu. Bolje ništa nego išta, kad se radi o „smetalima“. Ostatak dana proveo sam obilazeći kolčiće i provjeravanjem kaveza za risa. Čak dva kolčića posjetio je ris, ostavivši tragove u snijegu, ali bez DNA-posjetnice. Jedan kolčić bio je posjećen od medvjeda. Iščupan i lagano sažvakan čekao me uz cestu. Medvjed vs Kolčić no. 14 1:0. Možda kolčić bude tražio revanš. Tko zna kako bi to završilo. Kolčić no. 7 nam je netko maznuo... pitam se gdje je taj kolčić sad. Kako pada mrak, parkiram Ladu na mjesto gdje sam proveo prijašnju noć. Nadam se da ce ova noć biti uspješnija. Nije ništa neobično da ris propusti koju noć. Tako je i Ivek pauzirao. Smislio sam i ime – Bobo. Znam, nije dobro kao Luna, ali svejedno se nadam da ce proći strogi žiri Zavoda za biologiju :o]

21.11.2007.

Konačno! Plijen! Nakon 3 sata praćenja traga konačno nalazim plijen. Samo su butovi pojedeni, star dvije noći. Radi se o srni staroj oko 18 mjeseci. Nisam trošio vrijeme na uzimanje uzoraka – prioritet je uhvatiti risa. Do auta sam imao 6 km. Trebalo mi je 45 minuta. Vratio se, postavio zamke, poslikao i stavio sistem za vhf dojavljivanje jer nema gsm signala. Noć cu provesti u autu na najbližoj cesti [800 m zračne udaljenosti od plijena] budeći se svakih pola sata i provjeravajući vhf signal. Duga noć, ali isplati se!

20.11.2007.

Drugi dan traganja. U 08:15 sam bio na tragu. U 8 i pol sati slijeđenja risjeg traga 4 puta sam naletio na krdo jelena i košuta, našao dosta risje dlake na snijegu i pokupio uzorak mokraće u snijegu. Ris ništa nije ulovio. Kako se počelo mračiti krenuo sam prema autu. Još jedan dobar dan, ali bez plijena. Ne odustajem, što ga dulje pratim, veća je vjerojatnost nalaženja plijena!

19.11.2007.

15 cm snijega. Idealno za praćenje tragova. Krećem u 07:00 iz Lividrage u potrazi za svježim risjim tragom. Nalazim svjež trag velikog risa u 11:30 nedaleko Milanovog vrha kod Čabra. Trag sam pratio do 16:25 kad sam zaključio da je ris blizu. Odlučio sam pustiti mu malo privatnosti. Nastavit ću sutra. Trebalo mi je sat vremena do auta. Dobra šetnja.

18.11.2007.

Snijeg nastavlja padati, a vjetar puhati. Jutro sam proveo tražeći risje tragove, ali su vjetar i snijeg zameli sve. Odustajem od traganja i posvećujem se hvatanju srna. Na hranilište opet dolaze iste tri srne od jučer. Ovaj put malo opuštenije, ali ne dolaze na mrežu. Čak su bile vrlo blizu čeke, na 15 metara, tako da sam se pripremio za uspavljivanje pomocu puške. U ključnom trenutku do čeke dolaze dva avanturista u Ladi nivi i srne daju petama vjetra... Kakvi se to ljudi voze po šumi po ovakvom vremenu? Vrijeme prolazi, a jedino se povremeno čuje šojka u šumi. Ništa.

17.11.2007.

U 7:11 počinjem slijediti risji trag u nadi da ću naći plijen ili bar dobiti uzorak za genetiku. Pred svitanje je počeo padati snijeg i djelomično zameo trag. Snijeg nastavlja padati, a posao nimalo ne olakšava snažan vjetar sa povremenim orkanskim udarima. Nakon 2.7 km i 2 h praćenja prisiljen sam odustati jer se risu gubi svaki trag. Na jednom mjestu sam uspio izmjeriti duljinu koraka risa – iznosi 66 cm. Nadam se da će do jutra prestati vjetar i snijeg, a ris napraviti nove tragove. Ostatak dana odlučujem posvetiti hvatanju srna i košuta s lovnikom Damirom Prokopovićem. U međuvremenu mi je orkanski udar vjetra podigao i otkinuo poklopac krovnog nosača na Ladi Nivi. Pokušaj hvatanja srna je zamalo rezultirao prvom uhvaćenom srnom za telemetrijsko praćenje. Na hranilište su došle 3 srne. Jedna je bila na mreži, ali ne točno na sredini. Damir je aktivirao zamku, mreža je odletjela u zrak, a srna brzo odpetljala jednu nogu s kojom je zapela i pobjegla. Narednih sat vremena nije bilo ničega, a zatim su se opet pojavile iste srne, ali ovaj put vrlo nepovjerljive zaobilazeći mrežu u širokom krugu.

16.11.2007.

Putujući iz Zagreba prema lovačkoj kući Suho (šumarija Klana) sreo sam objekt našeg proučavanja – risa. To se dogodilo nedaleko lovačke kuce Suho. Ris nije čuo auto na vrijeme zbog mekanog snijega, tako da je, tek kad sam mu došao na 30 metara munjevito preskočio cestu te u roku 4 sekunde popeo na vrh 40 metara visoke stijene i izgubio se iz vida. Prvih par sekundi nisam vjerovao sam sebi sto se dogodilo. Već se lagano mračilo i nisam ga jasno vidio. Najupečatljiviji od svega bio je kratki rep. Tragovi u snijegu su bez sumnje govorili da se radi o risu. Sutra ću, nadam se, pratiti njegov trag. Čuo sam se s kolegom Mihom Krofelom koji je rekao da je cijeli dan pratio trag velikog risa. Sutra ćemo saznati radi li se o istom risu. Veličina šape ovog risa je 7x7 cm.

12.11.2007

Ujutro dobivam SMS poruku od GSM-dojavljivača na mjestu gdje je ulovljena Luna. Zbog snijega mi je do tamo trebalo 2 sata. Cijelim putem su mi se po glavi motali svi mogući scenariji.. oprezno prilazim kući iza koje je zamka... zamka je zatvorena... ništa unutra... ustanovio sam da je snijeg koji je pao s krova aktivirao zamku. To zasad ne mogu izbjeći, ali nešto ću već smisliti... zamku sam ostavio zakočenu tako da se ne može ništa uhvatiti slijedećih dana. Putujem za Zagreb, vozim na razudbu srnjaka uginulog u lovištu Bjelolasica.

11.11.2007

Opet sam pratio risju obitelj po snijegu. Nije bilo nikakvih posebnih otkrića, osim da su medvjedi pratili risji trag u stopu. Bilo je tu i impresivnih tragova medvjeda – širina prednje šape 16,5 cm... veliki medo

10.11.2007

Napadalo je oko 10 cm mokrog snijega – idealno za praćenje tragova. Provjeravam jučerašnju Luninu lokaciju i nailazim prvo na trag odraslog risa – Lunina majka. Hodajući uz trag nakon 2 km nailazim i na tragove 2 razigrana risića. Majka ih je vjerojatno ostavila na sigurnom dok lovi. Prateći trag odrasle risovice 3 km ne nalazim plijen, ali vidim da se opet pridruzuju tragovi risića i u cijeloj zavrzlami tragova ne uspjevam naći trag koji će me odvesti do plijena. Triangulacijom utvrđujem da su još blizu, oko 200 metara od mene, a kako se spuštao mrak, morao sam se početi vraćati do auta, pa sam ih napustio. Cilj mi je saznati što više o njima, a da svojom prisutnošću bitno ne utječem na njihovo ponašanje. Prateći trag risovice nisam naišao ni na jedan trag srne. Kretala se po brdima pod Mirkovicom, mjestimice je bilo i do 50 cm snijega (40cm starog + 10 cm svježeg) tako da je bilo dosta propadanja.

9.11.2007

Daljnjim provjeravanjem Luninih lokacija još uvijek ne nalazim plijen. Velika pomoć mi je lovnik Tomislav Šporer koji dobro poznaje teren i mjesta gdje se srne zadržavaju. Danas smo provjerili dvije Lunine lokacije, obje na mjestima gdje su hranilišta za jelene i srne. Nalazimo dosta tragova parnoprstaša, ali nista od risa. Popodne počinje padati snijeg.

8.11.2007

Telemetrijski odredjene 3 Lunine lokacije na Konečkoj kosi, sjeveroistočno od Bjelolasice. Jedna je posebno interesantna, postoji mogućnost da tamo imaju plijen.

7.11.2007

Telemetrijski određene prve dvije Lunine lokacije. Praćenjem traga u snijegu na mjestima lokacija našao sam tragove dvoje risića. Postavljen fotoaparat s IC-senzorom na plijenu risa. Nazalost, plijen je nađen tek nakon posjeta medvjeda, pa nije ostalo previše materijala za uzorkovanje. Radilo se o trogodišnjem srnjaku.

5.11.2007

Ulovljena mlada risovica Luna (L-05). Radi se o ovogodišnjem risiću mase 9 kg. Iako je bila u jako dobroj formi, jos je bila premalena za GPS-GSM ogrlicu. Opremljena je laganom VHF ogrlicom i bit ce telemetrijski praćena (nadam se što duže). Još uvijek se drži s mamom i bratom ili sestrom. Istu večer, u 20:02 fotoaparat na Šverdi uslikao je risovicu s 2 mlada kod kolčića. Večer za pamtiti, nema sumnje.

4.11.2007

Postavljen fotoaparat sa IC senzorom kod kolčića broj 69 na Šverdi u sjevernom dijelu Gorskog kotara.

3.11.2007

Postavili smo i aktivirali kaveznu zamku za risa s GSM dojavljivačem u Državnom lovištu „Bjelolasica“, nedaleko Ravne Gore. Zamka je smještena kod napuštene štale u šumi, a od prošle godine smo na zidu te stale nalazili učestala risja markiranja.

16.10.2007

Nađen plijen risa kod Crnog Luga. Prošlogodišnja srna bila je samo malo pojedena na butu. Postavljene su zamke za risa na plijenu, ali nažalost, ris se nije vratio. Plijen je nađen 50 m od kuća i javne rasvjete, vjeroatno zbog straha nije ponovno došao na plijen.

10.10.2007

Nađen plijen risa kod Kupara Donjih. Ris je ulovio gusku i kunića. Na guski je pojeo prsno mišićje i mišićje nogu. Bilo je upitno radi li se stvarno o risu, ali sam svejedno postavio zamke. Nažalost, ris se nije vratio, ali je svoju prisutnost u tom području potvrdio 16.10. u Crnom Lugu.

1.10.2007

Prošlo je već dosta vremena otkako sam zadnji put pisao, pa eto da napišem malo što sam to radio kad nisam stigao pisati. Zadnjih mjeseci smo se maksimalno posvetili prikupljanju uzoraka odstrijeljenih srna i jelena radi procjene zdravstvenog stanja populacije plijena risa. Posao se uglavnom sastojao od odlazaka na mjesto odstrijela, uzimanje uzoraka i dostava na Hrvatski Veterinarski Institut.

Više posla bilo je u vezi risje genetike. Naime, postavili smo ukupno 132 kolčića s mirisnim mamcem, od toga 88 u sjevernom Gorskom kotaru (sjeverno od autoceste) i 44 u južnom. Kolčiće obilazimo jednom tjedno, a zasad imamo preko 30 medvjeđih posjeta, 8 risjih, 1 zainteresiranu divlju svinju kojoj se čičak jako svidio pa se temeljito očešala o njega. Uz životinjske, bilo je i nešto ljudskih posjeta. Uglavnom se radilo o (za kolčiće) fatalnim ljudima, tako da je bilo slomljenih, iščupanih i ukradenih kolčića. Na jednom kolčiću posjećenom od čovjeka je nedostajao čičak. Valjda se događa da čovjeku u šumi nekad zatreba čičak, pa eto, vidio čičak i poslužio se. Na jednom kolčiću bilo je i nešto dlake – ljudske dlake. Nažalost, radi se o samo jednom uzorku, tako da trenutno ne možemo ni nagađati koliki teritorij taj čovjek pokriva, ali ima još vremena za druge uzorke.

U tijeku su i pokušaji hvatanja i obilježavanja jelena i srna. Postavili smo mrežu na tlo kod čeke nedaleko Suhog (Šumarija Klana) uz veliku pomoć lovnika Damira Prokopovića. Mreža ima mehanizam koji se aktivira sa čeke. Prethodnih mjeseci bilo je i pokusaja hvatanja srna i jelena natjeravajući ih u mrezu, a pokušavali smo ih i uspavati s čeke na hranilištu. Svi pokušaji su, nažalost, bili neuspješni. Vjerujemo da će zima donijeti preokret.

18.4.2007 Pokušaj ponovnog hvatanja Iveka

U nedjelju (Uskrs), 08.04.2007. lovnik Tomislav Šporer nas je obavijestio da je pronašao plijen risa (trogodišnji srnjak) i da je u neposrednoj blizini nađena ogrlica. Odmah sjedam u Nivu i iz Petrinje krećem za Zagreb po potrebnu opremu, te nastavljam za Ravnu Goru. Tamo se nalazim s lovnikom Tomislavom Šporerom koji mi vraća ogrlicu (prepoznajem ogrlicu koja je bila na Iveku) i vodi me do mjesta događaja. Radilo se o minimalno 3 dana starom plijenu. Mišićje cijelog trupa, stražnjih nogu i desne prednje noge bilo je pojedeno u potpunosti, ostalo je samo malo mišića na prednjoj lijevoj nozi i na vratu na kojem je još bila koža (glavu su odrezali lovci prije nego sam stigao). Bilo je odmah jasno da je ovo jedinstvena prilika da ponovno uhvatimo Iveka (sada kad mu je nažalost otpala ogrlica). Nisam gubio vrijeme jer je postojala mogućnost da se vrati na plijen još istu večer, dok još postavljam zamke, pa do 23:00 postavljam 4 zamke oko plijena koji sam smjestio pored jednog grma. U 23:00 napuštam mjesto i noćim u Nivi oko 500 metara dalje.

Ponedjeljak, 09.04.2007. Budim se u 04:30 i čekam svitanje. Temperatura je oko -1°C. Kako je relativno nedavno pomaknut sat (ljetno računanje vremena), ne želim žuriti da ne otjeram Iveka sa plijena (on je vjerojatno zaboravio pomaknuti sat :o). U 5:30 se već lagano nazire svitanje na istoku i krećem prema zamkama. Oprezno im prilazim jer nije isključena mogućnost prisutnosti medvjeda koji se mogao naći u blizini privučen mirisom plijena. Na svoje veliko iznenađenje otkrivam da nema plijena, ali i da niti jedna zamka nije aktivirana. Kako se sve više razdanjuje, u sve većim krugovima pročešljavam područje tražeći bilo kakav odgovor. Svašta mi se motalo po glavi, nekako mi je najvjerojatnije bilo da je naišao medvjed jer je plijen odnesen, a ne odvučen. Plijen nalazim 60 - 70 metara od zamki, na rubu livade i pregledom ustanovljujem da ga je posjetio ris. Vrat i lijeva prednja noga su temeljito oglodani, a koža sa vrata temeljito skinuta, presvučena poput čarape. Ivek, koji je već imao jedno iskustvo sa zamkama, očito naučio lekciju i puno je oprezniji dok se hrani. Razočaran, postavljam još dvije dodatne zamke i vraćam ostatke plijena na mjesto ostalih zamki. Računao sam na to da ako ne uhvati ništa slijedeću noć, možda se ipak vrati provjeriti ima li još koji zalogaj. Odlazim u Zagreb naspavati se. Oko 14:00 Tomislav Šporer javlja da se u jednu zamku uhvatio gavran, a ostale nisu aktivirane.

Utorak, 10:04.2007. iz Zagreba za Ravnu Goru krećem u 04:00. Provjeravam zamke - iznenađenje - zamki nema! Plijen je pomaknut malo u stranu (vjerojatno posjet lisice), ali sve zamke nedostaju. Definitivno se radi o posjetu čovjeka. Ipak pretražujem užu i širu okolicu u nadi da ih je netko odbacio u grmlje, ali ništa. Nalazim i otisak čizme (velika čizma broj oko 44,45). Zamke je pokupio lovac koji je za njih čuo od ljudi koji su oslobodili gavrana. Obećao je da će ih vratiti.

Iako teren nije prošao uspješno, bogatiji sam za jedno iskustvo. Čovjek uči dok je živ. Od vitalnog je značaja je stalni kontakt s lovnicima jer su oni stalno na terenu i dobro znaju što se zbiva u lovištu.

Zanimljivost - za razliku od plijena na kojem smo uhvatili Iveka, ovaj je bio ugušen, a ne zaklan.