• Prijavi se

Analiza snimki Dininog plijena, kojeg smo prošle godine pomoću automatske infracrvene kamere pratili tjedan dana , je otkrila sljedeće podatke: ukupno imamo 5h 5 min filma (od toga 3h i 27 min tijekom hranjenja). Snimljeno je osam različitih vrsta:

1. Lisice - 4 h 6 min (2h 41 min tijekom hranjenja, 2x su odnesle dio trupla, 8x je urinirala i 1x defecirala)
2. Medvjed - 28 min (21 min tijekom hranjenja i 5x odnesen dio trupla)
3. Ris - 25 min (24 min tijekom hranjenja)
4. Planinski davždenjak - 12 min (vjerojatno nije jeo)
5. Štakor - 1 min (45 sekund pri hranjenju)
6. Puhovi - 1 min (0 pri hranjenju)
7. Crvendać - 30 s (0 pri hranjenju)
8. Drozd - 1 s.

Direktnih interakcija između vrsta nije bilo, istodobno su bile prisutne samo dvije lisice. Jednom je pokraj prošla lisica koja je u ustima nosila puha.

Pokazala nam se slika koju često zamijetimo kod ostatka plijena risa: ris ulovi veću životinju nego što može odjednom pojesti i na nju se vraća više dana. Ali prije nego uspije pojesti cijeli plijen, dođe medvjed ili neki drugi oportunist (vuk, divlja svinja) te pojede sve ostatke plijena. Kada se ris opet vrati, da bi nastavio jesti, uvidi da nema plijena i mora potražiti novog. U okviru daljnjih istraživanja bi voljeli utvrditi kakav je zapravo utjecaj lešinara te koliko radi njih mora ris više loviti. S druge strane, također nas zanima, koliko su važni ostatci plijena risa za druge stanovnike šume i koje se sve vrste njima hrane.

Kao što možete vidjeti na ovoj snimci, ris pokušava sakriti plijen tako da ga zakopa. To je učinkovito protiv ptica, koji lešine traže pomoću vida, no sisavci s dobrim njuhom ga brzo pronađu.