Projekt
Naši risovi
- Filogenija
- Morfološka obilježja
- Obilježja populacije
- Prehrana i hranidbene potrebe
- Sistematika
- Životni prostor, prostorna organiziranost i način života
Obilježja populacije
Najviše podataka o obilježjima populacije poznato je za skandinavske i poljske populacije risa. Stabilne populacije imaju stabilnu spolnu strukturu, tj uravnotežen broj mužjaka i ženki. Veći udio mužjaka (64% u Finskoj) je utvrđen na područjima širenja populacije odnosno pri rastu populacije. To je posljedice veće disperzije mužjaka.
Podatci o odstrelu značajno podcjenjuju udio mladunaca u populaciji, te su oni podložniji drugim uzrocima smrtnosti, kao što su bolesti, predatori i ostali neugodni okolišni čimbenici. Odstrjel se javlja kao uzrok smrtnosti u drugoj polovici prve godine života.
Na osnovi podataka o monitoringu risa u Poljskoj, ocijenjeno je da tijekom zimskog razdoblja populaciju čini 24 – 34% odraslih mužjaka, 19 – 23% odraslih reproduktivnih ženki, 11 – 26% nezrelih jedinki i nereproduktivnih ženki, te 20 – 45% mladunaca.
Mužjaci u Europi spolno sazrijevaju sa 33 mjeseca starosti. Histološke analize testisa norveške populacije pokazuju da približno 50% mužjak doseže spolnu zrelost već sa 21 mjesecom. Također ženke u zatočeništvu spolno sazrijevaju pri starosti od 21 mjeseca. Analizom ovulacije u Norveškoj ustanovilo se da većina ženki doseže spolnu zrelost pri starosti od 21 mjeseca, s time da je približno polovica ženki bila spolno zrela već sa 7,5 do 11,5 mjeseci. Mala je vjerojatnost da se u parenje uključuju tako mladi mužjaci, jer im stariji mužjaci ne dopuštaju pristup ženkama, te se pare najvjerojatnije sljedeće godine, kada su nešto mlađi od 3 godine. Niti jedna od 17 jednogodišnjih ženki, koje su proučavali u Skandinaviji, nije imala mladunce.
Ženke euroazijskog risa imaju od jednog do četiri mladunca. U Norveškoj je ustanovljeno da ženke prosječno nose 2,5 ploda (SD ± 0,52). Kaczensky navodi 2,1 (± 0,9) mladunaca po leglu u intervalu 1 do 4.
Reproduktivni uspeh populacije risa prije svega ovisi o uvjetima okoliša odnosno o gustoći srneće divljači. Ženke euroazijskog risa se u pravilu pare od spolne zrelosti do kasne starosti od 12 – 13 godina. Tijekom radiotelemetrijskih istraživanja u Skandinaviji ustanovljena je prisutnost mladunaca kod 55% dvogodišnjih ženki, te kod 72% starijih ženki.
Većina europskih istraživanja reprodukcije risa je utvrdila da je broj mladunaca po ženki pri kraju njihove prve godine iznosi između 1,2 i 1,6. Podatci iz Švicarske odstupaju od tih vrijednosti, jer je kod istraživanih primjeraka zabilježeno 0,69 mladunaca po ženki.
Postotak smrtnosti odraslih životinja iznosi između 19% i 29%, dok je u Poljskoj u razdoblju između 1978. i 1994. godine ocjenjena 37% smrtnost odraslih životinja. U Poljskoj kao i u Švicarskoj je uzrok smrtnosti u 63% do 75% poznatih slučajeva bio ilegalan lov. Značajan utjecaj na smrtnost također ima i promet.
Najznačajniji utjecaj na populacijsku dinamiku risa ima postotak preživljavanja odraslih jedinki, dok je drugi najvažniji preživljavanje mladunaca do 1 godine starosti.
Ocjene gustoće populacija risa u različitim područjima Europe su od 1 do 6 jedinki na 100 km2. U Švicarskim Alpama je na području 500 km2, procijenjena gustoća od 1,2 odraslog risa na 100 km2, , pri čemu je veća gustoća zabilježena na čelu širenja populacije. U švicarskoj Juri je gustoća 0,94 jedinki na 100 km2, , računajući mladunce u jesenskom razdoblju iznosi između 1,4 i 1,9 jedinki na 100 km2. U razdoblju 1991 – 1996 gustoća odraslih jedinki u jesenskom razdoblju na području Bialowieze ocjenjena između 2,4 i 3,2 jedinke na 100 km 2(srednja vrijednost 2,9), mladunaca između 0,6 i ,3 jedinki na 100 km2, što ukupno znači gustoću od 4 do 5 jedinki na 100 km2.
