Projekt
Naši risovi
- Pojavljivanje risa na području Slovenije i Hrvatske tijekom povijesti
- Povijesni pregled uzroka izumiranja risa
Pojavljivanje risa na području Slovenije i Hrvatske tijekom povijesti
Tijekom starijih razdoblja pleistocena područje Hrvatske i Slovenije je najvjerojatnije naseljavala vrsta Lynx issiodorensis, no zbog nedovoljno nalaza iz tog razdoblja za to nemamo neposrednih dokaza. Fosilni i subfosilni ostatci euroazijskog risa (Lynx lynx) su dosada pronađenih na tri lokacije koje datiraju iz mlađeg pleistocena i na tri holocenska nalazišta. Temeljem tih nalaza i podataka o ekološkim uvjetima možemo zaključiti da je ta vrsta više ili manje bila prisutna na području sjevernih Dinarida tijekom cijelog mlađeg pleistocena i holocena, sve do izumiranja krajem 19. tj. početkom 20. stoljeća.
Postoje i podaci o nalazu iberijskog risa, no pojavljivanje te vrste tijekom mlađeg pleistocena kod nas je upitno.
Početkom sedamdesetih godina je zaživjela ideja da se na području Kočevja u Sloveniji ponovno naseli ris kao lovna vrsta. Ideju je potaknuo lovac iz Švicarske gospodin Karl Webr, koji je bio gost lovišta Rog (danas lovište Medved). Tako su u siječnju 1973. godine tri mužjaka i tri ženke podrijetlom iz karantene životinjskog vrta Stromovka u Ostravi (današnja Slovačka) dopremljene u karantenu u Sloveniji. U studenome 1973. praćeni su tragovi u snijegu svih šest životinja. Ženke su se tada zadržavale na širem području Kočevskog Roga, dok su se mužjaci pojavljivali i na Maloj Gori i Velikoj Gori. Dvije ženke su imale jednog mladunca, dok je jedna ženka imala dva mladunca. Već su sljedeće godine risovi primijećeni i u Hrvatskoj. Tijekom sljedećih godina populacija je brojčano i prostorno rasla. Ključan čimbenik preživljavanja početne faze te novo osnovane populacije jest niska smrtnost jedinki.
Nakon 1978. godine, unatoč planiranom odstrjelu, rast populacije se nastavio. Također se i prostorno širila na sjeverozapad, prema Italiji i području Triglava, kao i na jugozapad, u Bosnu i Hercegovinu. U devedesetima je ris nastanjivao zapadnu polovicu Slovenije, a na jugu je dosezao do planina u zapadnoj Bosni. U tom je razdoblju nastavljen intenzivan odstrel risa.
Nepobitno važnu ulogu u uspješnosti ponovnog naseljavanja populacije risa je imao pozitivan odnos lovaca prema ponovnom naseljavanju i činjenica da je bila prisutna povoljna prehrambena osnova. Trenutno ris stalno naseljava južni i zapadni dio Slovenije, a ponekad se pojavljuje u Karavankama, Kamničko – savinskim Alpama i na Menini. Na području južno od autoceste Ljubljana –Kozina živi brojčano važan dio populacije od 30 – 40 jedinki, dok sjeverno od tog područja živi još oko 10 jedinki. U Hrvatskoj ris stalno naseljava područje Gorskog Kotara i Like. Pojedinačne životinje se javljaju u Dalmaciji i Istri. Procjenjuje se da je broj risova u Hrvatskoj najviše 60 jedinki.
